Povijest
Povijest knjižnice
Povijest knjižnice i knjižničarstva u Međimurju i Čakovcu, svakako se veže uz jednu od najstarijih i najvrjednijih knjižnica u Čakovcu i Međimurju, a to je biblioteka obitelji Zrinski. O toj je knjižnici pisao i nizozemski učenjak Jakob Tollius, diveći se bogatstvu, obrazovanosti i načitanosti obitelji Zrinski kao i njihovoj bogatoj knjižnici. Zahvaljujući katalogu iz 10.10.1662. god., koji je napisao Nikola Zrinski, imamo informaciju da je knjižnica posjedovala 431 knjigu, a neobuhvaćena popisom bila su još 202 sveska.
U to vrijeme knjiga je bila rijedak dragulj te možemo reći da je knjižnica obitelji Zrinski predstavljala pravo bogatstvo za naš kraj. Na društveni život u Međimurju, koje je krajem 1848. godine na jedan kraći period (do 1861.g.) pripojeno Hrvatskoj, velik utjecaj ima politika Bachovog apsolutizma, kao i nacionalno osvješćivanje međimurskog naroda, tako da su se otvarale škole i čitaonice. Utjecaj germanizacije nije nailazio na plodno tlo, usprkos otvaranju škola, čitaonica i javnih knjižnica.
Također još uvijek je uvelike prisutna i mađarizacija, koja je konstantno nailazila na otpor žitelja Međimurja. Da je krajem 19. stoljeća postojala knjižnica u Čakovcu, svjedoči Catalog der Oeffentlichen Leih-Bibliothek zu Csakathurn, tiskan 1872. god. u Varaždinu, a original ovog dokumenta nalazi se u Muzeju Međimurja u Čakovcu - PO inv.br.10. Katalog sadrži popis knjiga (na njemačkom jeziku) i pravila posudbe.
Početkom 20. stoljeća nastaje novo pokoljenje hrvatskih preporoditelja s kojima započinje nacionalni pokret u Međimurju, a na čelu te grupe intelektualaca nalaze se Luka Purić, Ivan Novak i Vinko Žganec. U to vrijeme otvaraju se i grade nove škole, osnivaju se pučke knjižnice po Međimurju i Čakovcu.
Dr. Ivan Novak, nacionalni osloboditelj i preporoditelj Međimurja, osniva „Prosvjetno društvo za Međimurje“ (sjedište u današnjoj I. OŠ Čakovec) u svrhu unapređivanja prosvjete, kulture i umjetnosti te osniva pučke čitaonice u mnogim mjestima: Čakovec, Sv. Martin, Sv. Juraj na Bregu, Mursko Središće, Mačkovec, Šafarsko, Štrigova, Selnica, Macinec, Kotoriba, Raskrižje, Gibina ...
Tijekom kasnijih godina knjižnica u Čakovcu imala je svoje uspone i padove, pa tako imamo podatak da je: KNJIŽNICA DRUŠTVA „Sv. Cecilija” (1928.) imala sjedište u Katoličkom domu (1938.), a naslijedila je knjižni fond Gradske knjižnice, osnovane 1928. u „Kasinu” (Dom Sindikata).
Također postoje podaci o RADNIČKOJ ČITAONICI U ČAKOVCU (1929.), čiji osnivač je bio URSS, a knjižni fond te knjižnice imao je oko 5000 svezaka knjiga, međutim i ta je knjižnica imala sudbinu većine knjižnica u Međimurju - fond joj je spaljen nakon ponovne okupacije Međimurja od strane Mađara. Postojala je i KNJIŽNICA MATICE HRVATSKE U ČAKOVCU (1936.) sa sjedištem u zgradi pored Županije, na adresi R. Boškovića 6, a primala je gotovo sve hrvatske časopise i imala je knjižni fond od oko 1600 knjiga.
Drugi svjetski rat u Međimurju započeo je 6. travnja 1941. godine, a mađarske trupe okupirale su Međimurje 16. travnja. Nakon toga Mađari su sustavno uništili sve međimurske knjižnice s knjižnim fondom na hrvatskom jeziku, a odlučili su (sa znatnim zaostatkom) u veljači 1943. godine osnovati u Čakovcu javnu knjižnicu – naravno s knjižnim fondom na mađarskom jeziku. Knjižnica je otvorena u Domu K.I. O.E. – posjedovala je knjige samo na mađarskom jeziku, a knjige su bile vjerskog sadržaja – i to za učenike, za radničku mladež, za skaute, za leventaše, za mlade djevojke te međimursku inteligenciju.
Nakon II. svjetskog rata, sakupljačkom akcijom, 1946. godine, iznova se formira knjižni fond od 1600 sv. za Gradsku knjižnicu, koja od tada radi kontinuirano, ali s dosta promjena adresa i smještaja same ustanove. Knjižni fond se nadopunjuje i obnavlja, otvaraju se novi odjeli.
Do 1963. god. Gradska knjižnica i čitaonica Čakovec djelovala je unutar Radničkog sveučilišta, a od 1963. god. se osamostaljuje i useljava u veći prostor – današnji Dom sindikata. Godine 1974. izdvaja se knjižni fond za djecu i otvara se odvojen Dječji odjel, a to je predstavljalo veliki pomak u kvaliteti rada i djelovanja s djecom i mladima. Godine 1979. započinje s radom Bibliobusna služba koja i danas opslužuje žitelje širom Međimurja, s novim vozilom koje je kupljeno u prosincu 2003.
Sve veći i bogatiji knjižni fond, povećan broj korisnika i nove usluge koje je knjižnica nudila, nameću potrebu za većim prostorom, te je 1984. godine donesena odluka o gradnji novog prostora za potrebe Knjižnice.
U novi prostor Knjižnica seli 1986. godine. Useljenjem u nove prostore Knjižnica proširuje i otvara nove usluge i odjele – Igraonicu, odjel Zavičajne zbirke „Insulana“, a za kulturno-animacijske sadržaje Knjižnice ima malu dvoranu, te postaje i sjedište Književnog kluba.